Корупција

четвртак, 30. јун 2011.

PREMIJER MIRKO CVETKOVIĆ – PSSSSST!!! SPAVA DEDA MIRKO, PROBUDIĆETE GA!!!


Premijer Republike Srbije Mirko Cvetković, doktorant Ekonomskog fakulteta, je čovek koji je provincijalac po rođenju, a Zemunac po mestu življenja, čovek koji s ponosom nosi dedino ime, čovek sa školovanim duvačkim sposobnostima, čovek koji voli duge šetnje, još više od toga, čovek koji voli da piše, čovek koji je izrazito miran i tih, čovek koji je učestvujući u skoro svim privatizacijama u poslednjih 11 godina postao sedokos i sedobrad, čovek koji je samo deda Mirko ne spasilac srpski deda Avram, čovek čiji su ekspozei uzaludno pisani, čovek koji je rezervni oficir Vojske Srbije i čovek koji uživa u sviranju pravog pravcatog klavira, a onog drugog, zatvorskog, pa vreme će pokazati... 



Kome je trebao premijer Cvetković, takav kakav je? Građanima Srbije svakako nije! Opoziciji je itekako dobrodošao da se njime naslađuje! Demokratskoj stranci koja ga je kandidovala trebao je još manje, jer se pokazalo da je sebe u potpunosti podredila volji autokratskog vladara! Dakle, premijer Cvetković trebao je samo najpoznatijoj srpskoj Ahilovoj tetivi, koja iz sebičnih razloga ostanka i opstanka na vlasti, odabira osobu koja mu ne može zasmetati niti ga ugroziti. Ko je najpoznatijoj srpskoj Ahilovoj tetivi bolji  za tu ulogu od »puterisanog« Mirka Cvetkovića, bivšeg direktora Agencije za privatizaciju i istovremeno izvršnog direktora konsultantske firme »Ces Mekon«!? 


Na početku mandata Mirko Cvetković pokušao je da ostavi utisak energičnog i agilnog premijera, koji jednom kada započne neki posao to svakako i završi! Da li smo danas shvatili da smo itekako prevareni? Da li smo shvatili da deda Mirko sposoban nije sposoban da upravlja srpskom ekonomijom, da deda Mirko nema potrebna znanja iz finansija? Odgovor na ta pitanje morali su građanima Srbije u prethodne 3 godine da daju svi činovnici Vlade Srbije, MMF-a i EU, osim deda Mirka samog.

Ipak, momentalna reakcija poslovično usporenog Mirka Cvetkovića je da na pismo Milana Beka kojim on traži zaštitu od Vlade Srbije reaguje odmah! Zaključak, koji možemo izvesti je da se premijer Cvetković iz nekog razloga unervozio. Čak je Verica Barać takav čin okarakterisala jasnim signalom da premijer i Vlada Srbije štite tajkune. Sve to premijeru Srbije Mirko Cvetković nije nimalo zasmetalo već je, po savetu marketing stručnjaka iz okruženja najpoznatije srpske Ahilove tetive, svečano otvorio deonicu autoputa kod Preševa koja ni do današnjeg dana nije završena iako je prošlo više od godinu dana, potom se borio sa poplavom rodnog zaječarskog kraja, dok su srpski tajkuni, više nego komotno, šetali zgradom Vlade Srbije. 

Najteži udarac Mirku Cvetkoviću, simpatičnom i plašljivom premijeru  došao je, prema lokalnoj tradiciji iznutra! Zato je nekoliko meseci bojažljivo izlazio iz zgrade Vlade Srbije i senku svog najvećeg neprijatelja nije želeo ni da vidi – jer bi to moglo da znači da je kraj svetske ekonomske krize sasvim blizu; da su strani investitori u trku ka Srbiji; da je Srbija članica Evropske Unije; da u Srbiji nema korupcije; da u Srbiji nema organizovanog kriminala. Nudeći svoju ostavku najpoznatijoj srpskoj Ahilovoj tetivi, priznao je poraz, priznao je nesposobnost, shvatio je...

I? Opet ništa!? Ostao je. Takav, kakav je, Srbiji je ostao deda Mirko. Ostao je, možda, da do kraja ponese teret svih promašaja srpske Vlade u prethodne tri godine. Teret koji mnogo snažniji od njega samog ne bi podneli.

Ostaje pitanje šta bi bilo da deda Mirka nije ni bilo!? Da li bi bilo bolje? Da li bi bilo gore? Da li bi Srbiju manje poharali? Nameće se pitanje, da li će Srbija na svom predstojećem evropskom putu lišavati slobode neke od svojih premijera, bilo prošlih, bilo budućih, po ugledu na sebi susedne države?

U analizi Istinomera premijer Mirko Cvetković pocrveneo je od niza izrečenih neistina:

1.      Krajem 2008. premijer Cvetković je ohrabrivao građane da, bez obzira na ekonomsku krizu, naredna godina neće uticati na njihov standard. Međutim, činjenice su ga demantovale. Prosečna zarada bez poreza i doprinosa u Srbiji isplaćena u decembru 2008. godine iznosila je 38.626 dinara, što je bilo oko 439 evra. U istom periodu 2009. plata bila 36.789 dinara, odnosno 383 evra. http://www.istinomer.rs/sr/izjave/politika/story/1/Istinitost/816/Ne%C4%87emo+%C5%BEiveti+lo%C5%A1ije+%21.html



2.      Desetak dinara gore-dole, ali nema mesta za zabrinutost zbog kursa, obećao je premijer Cvetković. Već je početak 2010. obeležio pad vrednosti dinara. Premijer je tada za slabljenje domaće valute optužio Narodnu banku Srbije. http://www.istinomer.rs/sr/izjave/ekonomija/story/1/Istinitost/584/Desetak+dinara+gore-dole.html



3.      Povodom dvogodišnjice rada Vlade Republike Srbije, premijer Cvetković je putem Javnog servisa poručio građanima da je najveći deo obećanja iz ekspozea ispunjen. Prema bazi od preko 150 zvaničnih izjava, koju je tim Istinomera prikupio, 18 obećanja je ispunjeno dok 62 obećanja nisu ispunili ili su krenuli pa stali. http://www.istinomer.rs/sr/izjave/politika/story/1/Istinitost/455/%C5%A0ta+obe%C4%87amo+-+mi+ispunimo.html



4.      Premijer Mirko Cvetković usred aranžmana sa MMF-om obećavao povećanja plata i penzija. U Programu sa MMF-om, dakle, nema ni govora da se eventualni višak u BDP-u koristi za povećanje plata. I sama Vlada je to potvrdila 19. januara kada je donela odluku da neće podizati plate budžetskim korisnicima. Zbog toga Istinomer zaključuje da premijer Cvetković nije govorio istinu. http://www.istinomer.rs/sr/izjave/drustvo/story/1/Istinitost/178/Cvetkovi%C4%87u%2C+ima+ili+nema+povi%C5%A1ica.html



Vaš Sindikat














Нема коментара:

Постави коментар